Sadnju dunje treba obaviti u optimalnim uslovima u jesen ili rano u proljeće, kao i tokom zime ako je zemljište dobro pripremljeno i temperature odgovarajuće.
Plantažni zasadi dunje sade se na rastojanju pet metara red od reda i tri metra u redu (5×3) sa 666 biljaka po hektaru, dok u intenzivnim zasadima (4,5×2,5) sa 880 biljaka po hektaru. Kao uzgojni oblik preporučuje se kotlasta kruna (“vaza”) poboljšana piramidalna kruna i slobodno formiranje na pojedinačnim stablima u okućnicama. Razmjeravanje i obilježavanje mjesta za sadnju treba uraditi odmah poslije ravnanja terena i pripreme zemljišta za sadnju, koristeći markere i ravnjače. Zatim slijedi kopanje rupa oko 50×50 cm, koristeći mašinske burgije.
Koristeći jednogodišnje sadnice koje moraju biti zdrave, da potiču od selekcionisanih i zdravih matičnih stabala, da je identičnost sorte i podloge sigurna, da imaju dobro razvijen korijenov sistem, da su umjerene bujnosti, da nisu mehanički oštećene i da je spojno mesto sraslo.
Prilikom rasporeda sorti u zasadu, radi boljeg oplođenja veoma je važan raspored sorti, a s obzirom da se najčešće radi o manjim površinama, sorte oprašivače treba staviti u svaki peti red naizmjenično i time će oplodnja biti zadovoljavajuća, ili na neki drugi prihvatljiv način.
Sadnja se obavlja uobičajno, kada je rupa skoro ispunjena zemljom dodaje se oko 5 kg zgorelog stajnjaka, pri čemu se na kraju rupa potpuno zatrpa sitnom zemljom i doda kombinovano mineralno đubrivo N:P:K npr. 10:12:26 ili 15:15:15 ili 16:16:16, u normama 100-150 g po sadnici. Da bi prijem sadnica bio uspješniji poslije njihove pripreme, a prije spuštanja u rupu, poželjno je da se korijen potopi u rastvor svježe balege i sitne zemlje ili barem samo u čistu vodu kako bi se sitna zemlja što bolje vezala za žilice (posebno pri proljećnoj sadnji). Ukoliko su sadnice duže vreme bile u transportu treba ih potopiti u čistu vodu 24 časa. Ako se sadnja obavlja kasno s proljeća, po suvom vremenu, onda nakon sadnje ide zalivanje sa desetak litara vode. Sadnja je dobro obavljena ukoliko sadnica ne može da se iščupa blagim povlačenjem rukom, kao i ako stajsko i mineralno đubrivo nisu došli u kontakt sa žilicama, one su pokrivene zemljom, a spojno mjesto je iznad zemlje. Podrazumijeva se da je sadnica što pravija, odnosno vertikalna u odnosu na zemljište.
Najčešći uzgojni oblik je kotlasta kruna, pri čemu su osnova tri jake osnovne grane postavljene pod uglom između sebe od 120 stepeni, koje kruni daju otvorenu formu i omogućavaju pravilno i dobro osvijetljenje i ravnomjerno raspoređene kvalitetne plodove unutar cijele krošnje. Kod dunje se uspješno može formirati i kruna sa četiri do šest osnovnih grana. Nakon sadnje u proljeće sadnica se skrati na 50-60cm iznad zemlje. Tokom ljeta razviće se više bočnih letorasta, od kojih se izabiraju 3 pod međusobnim uglom od 120 stepeni, na visinskom rastojanju od 10 cm. U odnosu na vertikalnu osu one treba da su pod uglom od 45 stepeni. Da bi se to postiglo grane treba vezati za letve ili trske koje se za to postavljaju. To je veoma važno, zato što su to kasnije te tri osnovne skeletne grane. Ostale grane se odstranjuju. Naredne godine u proljeće se nastavlja sa formiranjem započetog uzgojnog oblika.
Piše: Dipl.inž.polj. Ljiljana Gvozdić, PSSS Srbije
Preuzeto sa: agroportal.rs https://agroportal.rs/podizanja-zasada-dunje/
