…Osjećam potrebu da posebnu pažnju posvetim oblastima razvoja organski sertificiranih poljoprivrednih proizvoda, zaštiti geografskog porijekla ili izvornosti domaćih poljoprivrednih proizvoda, te razvoju ruralnog turizma kao najboljem motivirajućem faktoru, koji bi mogao mlade porodice motivisati da svoju budućnost počinju graditi kroz vlastiti biznis na selu. Upravo tako. BIZNIS. Proizvodnja zdrave hrane i razvoj ruralnog turizma jesu ozbiljan biznis, koji zahtijeva mnogo znanja i vještina, ali i mnogo rada.
O stanju u crnogorskoj poljoprivredi, o Agrobudžetu i podrškama lokalnih samouprava, o Zakonu o nepoštenim trgovačkim praksama i bojkotu trgovina, o organskoj poljoprivredi kao biznisu, o standardizaciji poljoprivrednih proizvoda i o još mnogo čemu, za AGROKULTURU piše, MARJAN PLANTAK, vrhunski pčelar iz Virpazara i takođe vrhunski poznavalac prilika u crnogorskoj poljoprivredi, kao i izazova na njenom putu prema EU…
PRUŽI RUKU FARMERU!
Ova poruka, koju su nedavno kreirali farmeri Crne Gore, bila je dobar izazov za institucije, lokalne samouprave, ali i za moj stav građanina i poljoprivrednog proizvođača o stanju crnogorske poljoprivrede i rizicima kojima je, svakodnevno izložena.
Kada govorimo o proizvodnji hrane, sa ove distance, ne možemo a ne ukazati koliko je pandemija Covid-a bila upozoravajuća upravo u tom sektoru ljudske djelatnosti i koliko nas je sve otrijeznila i ukazala na značaj domaće proizvodnje za opstanak zajednice i odgovorno upravljanje svim poljoprivrednim resursima. Godinama govorimo da su resursi ugroženi, da se nedostatnom poljoprivrednom proizvodnjom loše upravlja poljoprivrednim zemljištem, što dovodi do ozbiljnog umanjenja ekološke vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.
Pored navedenog ulog i podrška države sa Agrobudžetom koji je ispod, barem, 3% ukupnog budžeta države, je isuviše nedostatan za ozbiljniju poljorivrednu proizvodnju, revitalizaciju ruralnih područja i motivaciju mladih poljoprivrednih proizvođača da budućnost potraže u proizvodnji hrane. O aktivnostima lokalnih samouprava koje, na ovaj ili onaj način, odvoje određena sredstva, teško je dati bilo kakve ocjene, jer ni jedna nema i nije posvećena izradi vlastite strategije proizvodnje hrane, ali i upravljanjem poljoprivrednim zemljištem, od čega su ogromne površine neodržavane i zapuštene. Lokalne zajednice moramo, što prije, učiniti odgovornima, čime se proizvodnja hrane i razvoj sektora turizma na lokalnom nivou mogu učiniti međusobno kompatibilnim, što bi sigurno dovelo do povećane proizvodnje, ali i do povećane tražnje poljoprivrednih proizvoda…
U takvim okolnostima crnogorski poljoprivredni proizvođači trebaju opstati na tržištu i ravnopravno se suočiti sa konkurencijom koja dobija velike podsticaje kroz zajedničke poljoprivredne politike EU (Budžet za zajedničke poljoprivredne politike je najveći dio zajedničkog troška budžeta EU), dodatno je poljoprivredna proizvodnja tih proizvođača podsticana sredstvima agrobudžeta država članica, što našim proizvođačima oduzima šanse za opstanak i zdravu konkurenciju. Nijesmo donijeli Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama, ali smo, zato, kreirali praksu blokade trgovačkih lanaca, ne razmišljajući da smo time blokirali i domaće proizvođače hrane. Njihov ionako težak položaj postaje još teži.
Pored navedenog, osjećam potrebu da posebnu pažnju posvetim oblastima razvoja organski sertificiranih poljoprivrednih proizvoda, zaštiti geografskog porijekla ili izvornosti domaćih poljoprivrednih proizvoda, te razvoju ruralnog turizma kao najboljem motivirajućem faktoru, koji bi mogao mlade porodice motivisati da svoju budućnost počinju graditi kroz vlastiti biznis na selu. Upravo tako. BIZNIS. Proizvodnja zdrave hrane i razvoj ruralnog turizma jesu ozbiljan biznis, koji zahtijeva mnogo znanja i vještina, ali i mnogo rada. Pored toga, taj biznis zahtijeva veoma ozbiljnu materijalnu podršku države, a posebno lokalnih zajednica. Dodatno moguće ga je podržati kroz projekte prekogranične saradnje, čemu treba težiti, jer je to povezivanje na regionalnom nivou, koje donosi nova znanja i iskustva, ali i jača učesnike i njihovu odlučnost i posvećenost da uspiju.
Razvoj organske poljoprivredne proizvodnje u Crnoj Gori započet je 2005.g. (traje punih dvadeset godina) uz tehničku pomoć Vlade Kraljevine Danske. Danas imamo nešto više od 500 upisanih poljoprivrednih proizvođača u Registru. Nažalost, u ovom momentu izdato je oko 170 sertifikata, što nije dobar trend i što nas upozorava upravo na potrebu ozbiljnog učešća lokalnih samouprava u razvoju i podršci, prije svega materijalnoj, proizvodnji hrane prema pravilima i regulatornom okviru za organsku proizvodnju poljoprivrednih proizvoda, čija je proizvodnja sljediva i kontrolisana od strane nadzornog tijela sa izdatim sertifikatom u proizvodnoj godini. Ovdje moram posebno ukazati na nužnu posvećenost ostvarivanju veće proizvodnje organske hrane, jer je EU proklamirani cilj 25% od ukupno proizvedene hrane do 2030.g., što je i naš proklamirani cilj. Naši poljoprivredni proizvođači mogu dostići te ciljeve, a gore navedeni nezadovoljavajući trend u pogledu izdatih sertifikata u kratkom vremenu unaprijediti. Posebno je negativan trend proizvodnje organski sertificiranih poljoprivrednih proizvoda u svih šest primorskih opština, što izuzetno zabrinjava, jer ove opštine imaju materijalni potencijal, ali i veliki razvojni interes koji bi trebao pratiti razvoj turističke ponude, posebno u oblasti elitnog turizma. Ovdje ne mogu a da ne pozovem maslinare da svoje maslinike razvijaju u skladu sa ovim standardima, sa sertifikatima za svoja maslinova ulja, jer proizvode sve bolja i kvalitetnija ulja. Oni jesu najveći potencijal na primorju, a budućnost te proizvodnje ukazuje na sve veći značaj u ljudskoj ishrani.
Crnogorski poljoprivredni proizvođači imaju mnogo razloga za razvoj proizvodnje hrane u skladu sa regulatornim okvirom za organsku proizvodnju. Naše poljoprivredno zemljište, barem najveći dio nije zagadjeno, devastirano i još uvijek ima veliku ekološku vrijednost. Imamo potrebna znanja i iskustva stečena u ovih dvadeset godina, kao i akreditirane procedure kontrole i nadzora cjelokupnog procesa proizvodnje, što je dobra osnova za početak. Zahtjevi, koje nameće regulatorni okvir u pogledu proizvodnje, nadzora i kontrole, u navedenim okolnostima, jesu ostvarivi i trebaju biti motivirajući faktor za proizvodnju sertificirane hrane iz prostog razloga jer je u prirodi čovjeka da stiče nova znanja i vještine i proizvodi sve kvalitetniji proizvod, a da u tom procesu čuva i održivo upravlja okolišem. Tamo gdje bi nam moglo nedostajati znanja i vještina, ta znanja možemo, saradnjom i razmjenom, dobiti u regionalnom okruženju, što je dodatna velika prednost. Sertificirani organski poljoprivredni proizvod ima dodanu vrijednost, tržište ga prepoznaje kroz poseban doprinos zdravijoj ishrani čovjeka. Poseban značaj ovi proizvodi imaju u ponudi domaćina u oblasti ruralnog turizma, čime i ovaj oblik turizma dobija na dodanoj vrijednosti. Nemojmo nikada zaboraviti jedno od najboljih pravila u ekonomiji – Najbolji izvoz poljoprivrednih proizvoda je onaj koji je plasiran na mjestu ili u blizini proizvodnje. Na taj način imamo besplatnu i najbolju reklamu naše turističke ponude.
Dodatno, u Crnoj Gori postoje poljoprivredni proizvodi, koji poljoprivrednim proizvođačima nameću potrebu dodatne zaštite svojih poljoprivrednih proizvoda. Postoje proizvodi sa tradicijom i istorijom, koji zaslužuju oznaku zaštite geografskog porijekla ili oznaku zaštite izvornosti. Nažalost, pokrenuto je veoma malo procedura od strane poljoprivrednih proizvođača na nacionalnom nivou i ni jedan na nivou EU. Ovdje ponovo ukazujem na potrebu pune posvećenosti lokalnih samouprava, države i nauke u procesu zaštite. Gubimo vrijedne resurse koji su stvarani godinama, koje poznaje tradicija, kojima je potrebno unaprijediti uslove za proizvodnju, kojima je to dodana vrijednost, koje tržište izuzetno cijeni i kojima stičemo ili dograđujemo vlastite kompetencije. Izrada specifikacija i utvrđivanje pravila u proizvodnji jesu poznate vrijednosti, a najveća vrijednost u svemu jeste zaštičen proizvod kojega želi svaki potrošač. Tradicija domaćina na ovim prostorima teži da se gostu ponudi najbolja hrana i piće. To je značajan civilizacijski i kulturološki doprinos razvoju turističke ponude, kojim jesmo ovladali.
Crnogorski poljoprivredni proizvođači imaju znanja i žele proizvodnju hrane od koje mogu da žive. Nužan im je jasan support, sa jasnim pravilima i ozbiljnom podrškom. Crnogorski biodiverzitet je jedan od najbogatijih u Evropi. On je od presudnog značaja za razvoj turizma. Država,a posebno lokalne zajednice i samouprave nemaju zamjenu za upravljanje cjelinom tog biodiverziteta i održivim upravljanjem poljoprivrednim zemljištem osim zadovoljnog poljoprivrednog proizvođača.Dodatan podsticaj tome jesu poljoprivredna gazdinstva koja razvijaju ruralni turizam, čija je uloga sve ozbiljnija. U našem susjedstvu, na nivou lokalnih zajednica formirani su LAG-ovi, Lokalne akcijske grupe, koje su postale nezaobilazna podrška i snažna podrška ostvarivanju ovakvih ciljeva. BILO BI DOBRO DA PROVJERIMO TA ISKUSTVA.
Marijan Plantak, Pčelar
Izvor fotografija: TV PRVA Crna Gora, Udruženje pčelarskih udruga Primorsko-goranske županije
