Miloš Vujisić, idejni tvorac koncepta “MOJ AGRONOM” i vlasnik kompanije “AGRO LOGISTIC 032” iz Čačka, za Agrokulturu govori o uticaju klimatskih promjena, značaju transfera znanja i potrebi snažnijeg angažovanja agronoma u poljoprivrednoj proizvodnji…
AgorkulturA: Postajemo li konačno dovoljno svjesni uticaja klimatskih promjena?
Vujisić: Klimatske promene predstavljaju veliki izazov za poljoprivrednu proizvodnju u cjelini, a uloga agronoma postala je krucijalna u suočavanju sa tim izazovima. Agronomi imaju najvažniju ulogu u prilagođavanju agrotehničkih mjera novim klimatskim uslovima. Mijenjanjem klimata, dolazi do intenzivnije pojave biljnih bolesti i insekata koji u prethodnim klimatskim uslovima nijesu pravili ekonomski značajnije štete. Sve više insekti mijenjaju svoju biologiju razvoja i zbog povoljnijih uslova, prije svega povišene temperature u periodima jeseni i zime, nastavljaju svoj ciklus razmnožavanja i nastavljaju da stvaraju štetu u zasadima i na usjevima. Identična je situacija i sa biljnim bolestima. Sve ovo upućuje na zaključak da su šablonski pristupi ishrani i zaštiti prevaziđeni i da svaki mikrolokalitet mora da se kontinuirano prati od strane stručnih lica, kako bi se adekvatno i pravovremeno reagovalo na date uslove.
AgrokulturA: Održiva poljoprivreda je sintagma koja se odavno pominje, obično u stručnim krugovima i mnogi je koriste u svojim obraćanjima. Ne stiče se utisak da oni koji bi je najbolje trebali razumjeti, razumiju. Šta je preduslov da bi se poljoprivredna proizvodnja mogla zvati održivom?
Vujisić: Održiva poljoprivredna proizvodnja jedino je moguća ako je upravljanje resursima kao što su voda i zemljište prepušteno stručnim licima. To znači, da za održivu poljoprivredu agronomi moraju voditi glavnu riječ i moraju se slušati i potovati njihovi savjeti. Kontrolisana primjena mineralnih đubriva i pesticida je podjednako važna i sa aspekta očuvanja životne sredine i adekvatne zaštite i ishrane biljaka. Prekomjerna upotreba i mineralnih đubriva i pesticida šteti i gajenim biljkama i prirodi. Nerijetko biljne bolesti postaju rezistentne na upotrebu pesticide, dok sa prekomjernom upotrebom mineralnih đubriva dolazi do blokade usvajanja hrane od strane biljaka. Posebno je važno da se prije podizanja zasada ili usjeva kosultuje stručno lice, kako bi se ustanovilo da li je taj lokalitet pogodan za gajenje željene biljne vrste. Neadekvatnim odabirom parcele i u pogledu ekspozicije i sastava zemljišta (hemijskog i mehaničkog), cijela proizvodnja ulazi u veliki rizik ekonomske isplativosti ali i rizik od narušavanja biodiverziteta.
AgrokulturA: Takođe, često rabljen termin je i inovacija. Vi ste u ovom našem regionu prepoznati kao čovjek koji mnogo ulaže u inovativne pristupe, ali i uključivanje savremenih tehnoloških rješenja u praktičan rad na terenu. Veoma je inovativan i sam concept Moj agronom. Pojasnite nam kako to izgleda u praksi.
Vujisić: Inovacije u poljoprivredi umnogome olakšavaju i sprovođenje poljoprivredne proizvodnje, ali i rad agronoma. Mi u kancelariji za poljoprivredu AGRO LOGISTIC 032 maksimalno koristimo različite digitalne alate u svakodnevnom radu. Osmislili smo interaktivni softver Moj Agronom koji omogućava sledljivost poljoprivredne proizvodnje, omogućava permanentnu komunikaciju između poljoprivrednika i agronoma, svojevrsna je evidencija knjige polja, a pruža i još niz drugih mogućnosti kao što su standardizacija proizvodnje grupe poljoprivrednika i njihovo lakše povezivanje u viši lanac vrijednosti i sl. Instalirali smo digitalne meteo stanice, kako bi u svakom momentu mogli da pratimo vremenske prilike na datom mikrolokalitetu, koje su opremljene i softverima koji nam daju predikciju pojave bolesti. Naši agronomi su opremljeni i digitalnim terenskim mikroskopima koji omogućuju brzu i preciznu dijagnostiku pojave insekata u zasadima ili usjevima.
AgrokulturA: Šta još učititi, kako bi smanjili posledice uticaja klimatskih promjena na poljoprivrednu proizvodnju?
Vujisić: Kada je riječ o ekstremnim vremenskim prilikama, koje sa sobom nose olujne vjetrove, bujične poplave, pozne i rane mrazeve, kasne snežne padavine i gradonosne oblake, najčešće smo nemoćni. Ipak, ono na šta možemo uticati jeste da se zasadi ili usjevi ne podižu kod rječnih korita ili potoka koji su skloni izlivanju i plavljenju, da se za podizanje zasada biraju područja koja nijesu mrazna i da se sa podizanjem zasada podižu i vjetrozaštitni pojasevi. Sistem protivgradne zaštite u vidu protivgradnih mreža je odlično rješenje, ali je za mnoge biljne kulture ekonomski neisplativ, a negdje i zbog tipa terena nije moguće postavljanje. Ono što je problematika balkanskih naroda jeste da je izuzetno mala svijest o osiguranju poljoprivredne proizvodnje. Mnoge zemlje u ovom regionu u visokom procentu subvencionišu osiguranje poljoprovrede, a nerijetko i lokalne samouprave daju dodatne subvencije, pa za poljoprovrednike skoro da je besplatno, ali i dalje taj procenat ne prelazi 15%.
AgorkulturA: Edukacija, edukacija, edukacija… Takođe segment koncepta koji ste kreirali u cilju unaprjeđenja poljoprivrede. Koliko je važna permanentna i redovna edukacija?
Vujisić: Ono što mora da se intenzivira jeste rad na edukaciji poljoprivrednika. Mi smo pokrenuli edukativni centar za agronome i poljoprivrednike koji nosi naziv Moja Akademija, gde sprovodimo različite obuke, kurseve i radionice koje su terenskog i praktičnog tipa. Sve ovo je organizovano sa ciljem da se podigne svijest poljoprivrednika o svim promjenama koje se dešavaju i kojima se moramo prilagođavati, kao i o ulozi agronoma u njima i mogućnostima uključivanja digitalizacije u poljoprivrednu proizvodnju.
